Transportno-ekspedicijski brod Pola izgrađen je u Puli 1871. godine. Svoju znanstveno-istraživačku reputaciju prvi je put stekao 1882. godine, kada je sudjelovao u ekspediciji do otoka Jan Mayen u sklopu prvih međunarodnih istraživanja polarnih područja (First International Polar Year).
Na temelju sporazuma o suradnji između carske i kraljevske Mornarice te Bečke akademije znanosti, brod je 1890. godine u Puli preuređen u ploveći laboratorij za istraživanje tada još nedovoljno poznatih morskih područja. Tijekom sljedećih godina Pola je sudjelovala u nizu znanstvenih ekspedicija kojima su istraživani Jadransko more, istočni dio Sredozemlja, Mramorno more, Crno i Crveno more.
Istraživanja su bila usmjerena ponajprije na duboko more. Znanstvenici su proučavali svojstva morske vode, konfiguraciju morskog dna te morsku floru i faunu. Tijekom drugog istraživanja istočnog dijela Sredozemlja, 1891. godine, izmjerena je do tada najveća poznata dubina Sredozemnog mora koja je iznosila 4 404 metra. Ta je dubina u čast broda nazvana „Pola“.
Nakon smrti admirala Maximiliana Daublebskog von Sternecka, jednog od glavnih pokretača projekta, istraživanja su postupno prestala. Ipak, rezultati ekspedicija broda Pola nastavili su živjeti kroz znanstvene radove. Tijekom sljedeća četiri desetljeća objavljeno ih je čak 67 iz područja oceanografije, biologije i drugih prirodnih znanosti temeljenih na istraživanjima s broda Pola.
Priča o ovom brodu svjedoči o vremenu u kojem su se u Puli gradili i preuređivali brodovi koji nisu služili samo ratnoj mornarici, već i razvoju znanosti. Kao ploveći laboratorij Austro-Ugarske mornarice, Pola je povezala pomorstvo i znanost te ostavila vrijedan trag u istraživanju mora krajem 19. stoljeća.